Скачать с ютуб NEVJEROVATNO Živio 7 godina u Stojadinu na kojem je ispisao svoju životnu nevolju в хорошем качестве

NEVJEROVATNO Živio 7 godina u Stojadinu na kojem je ispisao svoju životnu nevolju

#zastava #emirovepriče #stojadin Davne 2008. godine na pijaci Lončari prvi puta sam jednog subotnjeg jutra vidio Stojadina na kojem je vlasnik rukom ispisao neke parole i neka imena. Bilo mi je neobično ali me to tada kao mladog čovjeka nije doticalo, napisao čovjek nešto na autu pa šta… Kasnije sam čuo da je iz Brčkog, i da se ljudi tamo toj pojavi uglavnom smiju. Viđao sam ga godinama kasnije, a onda je potpuno nestao da bih ga se skorih dana sjetio baš tog i odlučio da potražim nešto o tome. Na internetu ništa nije bilo, i nije mi jasno kako niti jedna televizija, niti jedne novine nisu ovjekovječile jednu takvu pojavu. Odlučio sam da ga tražim. Potraga i jeste avantura. Sve što sam znao da je u pitanu Stojadin, da je vlasnik prodavao alat i neke stvari na Lončarima, da na njemu pišu imena ljudi koji su vlasniku nešto krivi ili dužni. Valter je pozvao neke ljude u Brčkom, rekoše da se zove Boro, drugi rekoše Spasoje, ne viđaju ga od doba korone, sigurno je umro. Stavio sam objavu na Facebook profil u nadi da će mi neko javiti nešto, pa barem gdje se nalazi Stojadin ako je već vlasnik umro. Činilo se nemogućim, danima ništa. Odlučim da ga tražim ondje gdje sam ga prvi puta vidio, na pijaci Lončari. Pa poranim minule subote iako mi se poprilično spavalo i krenem ka Lončarima u nadi da ću pronaći neku informaciju. Na pijaci Lončari ponuda je isuviše dobra, ali nisam tu zbog ponude , prilazim ljudima raspitujem se, neki ga se sjećaju, dugo ga nema, pitaj redara koji naplaćuje placarinu savjetovali su mi. Odem do redara, iznesem mu moj problem, a on kaže da zna čovjeka preziva se Piperac, zapišem, nema ga već 7-8 godina na ovoj pijaci, moguće da je umro. Idem dalje u Orašje gdje želim posjetiti AMK Posavac u vezi priprema za Oldtimer susrete koji se održavaju 20.08. 2022. godine, naravno u Orašju idem posjetiti i mog dajdžu Sadika Subašića koji mi je ponajviše pomogao u pronalasku Stojadina i njegovog vlasnika, preko prijatelja Boška. Čovjek reče da je Spasoje živ,te mi reče gdje tačno živi , telefon nema, ali preko pruge desno i u tom je sokaku. Kada sam već tu idem ga tražiti, nije Brčko preko svijeta, u povratku iz Orašja svaćam kratko u Čović Polje da posjetim prijatelja Cviku Popovića koji je zaljubljenik u letenje, čak toliki da je izradio i vlastiti avion, zapravo nekoliko njih te godinama leti posavskim nebom. Idem prema Brčkom i Vitanovićima gdje se na pumpi raspitujem o Spasoju, igrom slučaja na pumpi gorivo toče njegove komšije koji su čuli koga tražim, bili su ljubazni da me povedu do mjesta gdje mi se nisu nadali ni Spasoje ali i ni Stojadin. Bio sam uzbuđen i radostan, ugledao sam ono što dugo tražim, Stojadin je „spavao u travi“ i odavao utisak da već dugo spava. Na dvorištu se pojavio domaćin koji me radosno dočekao. Rekoh mu da ga dugo tražim i da želim o njemu snimiti film , s radošću je pristao. Počeo je da priča kako je naptise na autu ispisao 2002. godine, iz razloga što su neki ljudi ukrali njegov identitet, te podigli kredit od MMF-a u iznosu od 700 milijardi eura, da su pravili lažne pasoše na njegovo ime, pravili laže sahrane i ko zna šta još… Gledam ga pa se mislim kako se često nerviram u bankama kada ne mogu podići svoj zarađeni novac, te ne radimo sa čekovima, te ne možete otvoriti devizni račun , te danas nema toliko eura.. .i tako sve u krug, a moj Spasoje traži li neko od tebe da vratiš te pare, ne traži reče mi. E pa ti si onda miran. Stojadin me ponajviše zanimao, proizveden je 1974. godine, ali primijetim na njemu neke dijelove od novijih tipa, GTL- naprimjer , Spasoje je po zanimanju auto-limar pa ga je on i prefarbao odabravši ovu čudnu nijansu zelene boje, „zeleni bor“ reče mi Spasoje. Molio sam da mi ga proda uz obećanje da ću ga sačuvati baš takvog kao suvenir, ali ne želi govoriti o prodaji, „Dođi snimi koliko hoćeš i kad hoćeš, a ja to ne mogu prodati, to je meni kao muzej.“ Reče mi da je zaista živio u tom Stojadinu, a 2011. godine mu nisu htjeli produžiti registraciju, te od tada on propada. Ima sad neka druga kola, na kojima niša ne piše. Razlog zbog kojeg je sve to ispisao po automobilu je da skrene pažnju na sebe, da narod dozna o tim njegovim mukama s kojim se bori , a o kojima su samo jednom nekada pisale neke studentske novine i niko više. Ljudi danas po Facebooku pišu svoju muku i nepravde koje ih peku, eto u neka vremena u nedostatku toga Spasoje je to isto napisao upravo na automobilu, dok nekoliko ljudi koristi njegovo ime i živi na Božiji račun. Možda je će ovo biti dobra ideja nekima koji uporno pišu po Facebooku protiv nekoga ili nečega da urade to isto, jer možda će tako bolje privući pažnju. Budući da sam ga pronašao mogu reći da je i ova avantura uspješna