Скачать с ютуб Kako je Goran Ivanišević zapalio Split 2001. в хорошем качестве

Kako je Goran Ivanišević zapalio Split 2001.

Kako je Goranu Ivaniševiću uspilo zapalit Split te 2001. nakon osvajanja Wimbledona? Najveći doček u Splitu ikad priređen jednom splitskom sportašu. Goran je te godine u Wimbledon došao na pozivnicu i kada nitko nije vjerovao da može otići do kraja napravio najveću senzaciju u povijesti turnira. DON'T CLICK THIS! https://bit.ly/2P5vMPc​​​ Devedesetih je malo tko znao kako Wimbledon može slomiti nekom srce kao što se to događalo Goranu Ivaniševiću. 1992. godine izgubio je prvo finale od Andre Agassija. Potom je 1994. okusio poraz od Petea Samprasa. I Sampras ga je ponovno porazio 1998. godine, ovaj put u tri seta. Ivanišević je taj gubitak nazvao "Najgorim trenutkom u svom životu". Činilo se kao da nikada neće osvojiti trofej koji je najviše želio. Ubrzo se počeo boriti s ozljedama i motivacijom koja se pojavila pred odlazak u mirovinu dok je njegov rang strmoglavo padao. No 2001. godine ponovno se oživila karijera koja je izgledala gotova. Tada je svjetski br. 125 Ivanišević nagrađen onim što će kasnije postati najpoznatiji Wimbledonov wild card. Goran je kasnije rekao: "Nadao sam se da će mi dati wild card, pa kad su mi dali wild card, rekao sam u redu sada bih trebao dokazati da sam to i zaslužio. Tako je svaki meč bio sve bolji i bolji." U četvrtom pokušaju osvajanja Wimbledonskog naslova, ovog puta igrao je protiv Australca Patricka Raftera. Ranija kiša značila je da se finale igralo dan kasnije u ponedjeljak koji je nazvan "Narodni ponedjeljak" dok su se tisuće hrvatskih i australskih navijača spuštale na središnji teren, stvarajući jedinstvenu, raskošnu atmosferu koja je odgovarala jednom od najdramatičnijih finala u povijesti Wimbledona. Nakon što su podijelili prva četiri seta, par je stigao na 7-7 u odlučujućem. Ali Ivanišević je dobio ključni break, što ga je stavilo na rub najistaknutijeg trijumfa. Dostignut je match poen, ali čekajući toliko vremena da okusi pobjedu, bilo je neizbježno da će posljednju prepreku biti najteže ukloniti. Ivanišević je dvostruko pogriješio i tako započeo jedan od najneobičnijih gemova u povijesti Wimbledona. Dvostrukom greškom izgubljen je drugi match poen. "A moglo se samo nagađati o previranjima koja su bjesnila u glavi Gorana Ivaniševića." Treći je stigao kada je Rafterov slice završio u mrežu pa je Ivanišević pao na koljena, pogledao prema nebu prizivajući pomos sa nebesa. Ipak se Australac spasio savršenim lobom. No, konačno je ostvaren njegov četvrti match poen i Goran je konačno postao Wimbledonski pobjednik. Erupcija emocija, suza radosnica preko sto tisuća ljudi koji su ga dočekali od aerodroma do splitskoj rivi gdje je bila središnja fešta. Tako nešto mogao je uzrokovati samo Goran a definitivno je to zaslužio. In the 1990's, few knew Wimbledon heartbreak quite like Goran Ivanisevic. In 1992, he lost his first final to Andre Agassi... Then tasted defeat in 1994 against Pete Sampras... And was beaten again by Sampras in 1998, this time in five - set thriller. Ivanisevic would call that loss "The worst moment of my life." It seemed as he would never win the trophy he desired most. He soon began to struggle with injury and motivation appearing on the bring of retirement as his ranking plummeted. But in 2001, a career that seemed over was reborn. Then world No. 125 Ivanisevic was awarded what would become Wimbledon's most famous wild card and embarked on an unforgettable run. Goran lates said: "I was hoping they would give me a wild card so when they gave me the wild card, I said ok now I might prove that I desrved it. So every match was better and better." In the fourth shot at the Wimbledons title, this time against australia's Patrick Rafter. The earlier rain meant the final was played a day later on monday which was dubbed, "People's monday" as thousands of croatian and australian funs descened on center court , creating a unique, rioutous atmosphere beffiting one of the most dramatic finals in Wimbledons history. After splitting the first four sets, the pair arrived at 7-7 in the decider.But Ivanisevic got the crucial break, putting him on the brink of a most historic triumph. Match point was reached, but having waited so long to taste the victory, It was inevitable that the final hurdle would be the hardest to clear. Ivanisevic double - faulted and thus began one of the most extraordinary passages of play in Wimbledon history. A second championship point was lost to a double fault. "And one could only guess at the turmoil raging in the mind of Goran Ivanisevic." A third arrived when a Rafter slice drifted narrowly wild causing Ivanisevic to drop to his knees and pray. Yet the australian saved it with a perfect lob. But finally on his fourth championship point victory was delivered. This video shows an eruption of celebration and emotion over a hundred thousand people who greeted him in the main town square. since the moment he landed back to Croatia in his city of Split. That could cause only Goran. He definitely deserved it.